KAMERA NE MIRUJE: Za rodninu na Mitu Cvrcu i "ostali našinci"! Nišava se "udavila" u kamenje! Razne žive domaće životinje "po grad"!

17. septembar 2025. 11:43 Kamera ne miruje Pirot Plus Online

Paune, dobro jutro! Ja sam rođak od Mite Cvrce, živim u Kanadi! Želim da vam se zahvalim. Vaš Portal nam tamo mnogo znači. Posebno uživam u "ono Kamera"!

Bilo je jutro, žurio sam na posao. Sreli smo se odmah posle Golemog mosta, tu gde Toca prodaje prirodne lekove. Popričasmo još malo. Tu je već nekoliko dana. Uskoro se vraća! Da daleko, mnogo daleko. Kuća mu je ostala ovde u Pirotu.

Ovu kameru poklanjam rođaku Mite Cvrce, ali i Bojanu u Njujorku, Nini Vasiću takođe u Njujorku, Bobanu u Frankfurtu, Krasnićiju u Nemačkoj, Krinki u Berlinu.

Poklanjam i doktoru Tociju u Kraljevu, Tanji Pavićević u Beogradu, Vladici u Petrovcu na Mlavi i mnogima, mnogima našim ljudima širom sveta.

Ova kamera je naravno naša, za sve Piroćance ma gde bili. Za vas daleko odavde i sve naše koje svakodnevno srećemo i koji su naši prijatelji.

Krećem!

Najpre Nišava. Ovako nikada nije bilo. Svuda go kamen, neke biljke, a naselile se i neke ptičurine. Ne znam koje su i kakve.

Vraćam se u Tijabaru. Šumsko gazdinstvo je pre neki dan uradilo još jedno dobro delo. Izneli su sadnice i delili ljudima. Neka se zeleni, neka se bolje diše.

Pre neko veće sam izašao u "školsko", tako ide ta reč, navika od detinjstva.

Lepo. Basketaši, dečica na biciklima. Ima i onih na ovim novim mopedima na struju.

Ali, ima i nešto loše. Ne može bez toga. Kakva li je sila bila potrebna da se isčupša ova korpa za smeće?

Školsko dvorište "Dušan Radović". Bravo, dvorište uređeno, čisto, okošena trava.

Pre neki dan vraćao sam se s posla. "Žućko" sa mnom. I tu negde kada sam prešao Gazelu, ulica 22. divizije. Retka slika. Ogromna krmača. Da li je došao sudnji dan ili...

Razne žive domaće životinje. Nisam postavio onog konja kod Guševice, ne znam ko je autor. Ali, ovo je moje. Sa keja, dok sam žurio na posao video sam sliku koja je nekada bila uobičajena. Samo su još fijakeri falili. Nekada su ih zvali "taljigaši"! Sada?! Ne znam! Bore se ljudi za život. Eto tako!

Da li beše subota ili nedelja? Dan pre toga je gradonačelnik zatvorio Otvoreni bazen i otvorio radove na Zatvorenom bazenu.

Detalji. Tata i sin treniraju, dečica na ljuljaški. I... kako se ovo zvaše? Akva bar, valjda. Znamo, grad sagradio, ali ko je gazda na lovu... verujem da ne znaju i ovi koji ovde dolaze, "kulirkraju", da tako to kažu. I ne pitaju ništa. Eto, ja pitah.

Ne znam i ne moram da znam ko je radio bilbord i koliko je plaćen, to godinama ide uigranom šemom. Zanima me drugo, koji "naučnik" izmisli ovakav tekst?

Ha, ha, Ej brate (Pero)! Ej grade, Pirote!

Neki čudan vokativ.

Rogobatno brate (Pero)! Neprirodno, grade Pirote! Nikakvo osećanje za jezik, bode oči. Zvuči kao da je neko hteo, a nije umeo očigledno da bude svečano, a ispalo neprirodno!

Zar nije moglo:

Srećan rođendan, Pirote!

Pirote, srećan rođendan!

Pirot - osam vekova ponosa!

Ovo "grade", što bi rekli naši, kao "zakrpka"!

I Manda peva "Pirote grade, ti kućo stara"!

Nema brate, grade, nemoj to!

A kako je ispalo, svedoči i ovo, evo gde je, hej brate Pero, grade, završilo.

Gde mu je bilo mesto.

E, a sada idemo na "u slici, bez mnogo reči"!

 Stara škola! Raspada se. Dokle?

(Ne)pravilno parkiranje:

Izbace kutije i čekaju, neko će da dođe! Nekada!

Pogledajte ovo. Tri Srpske lige na tiketu. A gde je ova naša Srpska liga Istok. Nema je!

E ovo je "dokapalo". Znate onu "umotvorinu": "Što se k..č.š kad ne znas da letiš"?!

Za sve na svetu u Pirotu postoji ŽRK Pirot!

Za njih zalutale to je ŽRK RADNIČKI. "Jednuš li je"?!

* Screenshot: Pirotske vesti

Ovih dana često idem u Krupac. Nekoliko naših sugrađana doniralo je odeću, obuću, posteljinu za decu Anu i Acu i majku Marinu. Željko, ponudio se da popravi krov. A, krov izgleda užasno.

Željko je napravio i dva predračuna. Jedan je krov krov, a drugi za ploču i krov!

Završiću tamo gde sam počeo - pored Nišave.

Kinezi njihovu ogromnu reku zovu Jangcekjang – Žuta reka! Mi, zamislite, imamo Zelenu reku: Gradašničku!

Pored te zelene reke je jedan od najlepših parkova u gradu. Dobro, onaj na Kaleu je ipak broj jedan. LEAP, valjda se tako zvao projekat, šta li je, kada je rađen. Došli su radnici Konvara i postavljali mrežu za gasovod. Tu su smestili i jedan deo valjda kao kontrolni punkt. Trava je uništena i evo, Komunalac se vraća na mesto... hajde da ne kažem gde. Dečko je odjutros pripremao zemlju, doneo džak semena, kreće obnavljanje travnjaka. Bravo!

Eto toliko za danas. Kamera je "radila" sigurno desetak dana. Dosta se nakupilo. Da uživate svi vi "našinci" po svetu, vi po Srbiji zemlji i vi ovdašnji. Imam za svakog po nešto.

Kao i uvek!

Pozdrav posebno "za rodninu na Mitu Cvrcu"!