KAMERA NE MIRUJE: Bilo je i veselo i tužnjikavo, i ubavo i onako! Šta da radimo "kad sve turamo na srce"?!

09. februar 2026. 12:54 Kamera ne miruje Pirot Plus Online

S25, ili kameru (kako hoćete) uposlio sam već u petak. Na putu do Redakcije, prolazim kraj sve lepše uređenog parka LEAP, posle kopanja za gasovod, prođem obalom Gradašničke reke i "izbijem" na kej.

U petak baš "bogato". Zoološki vrt u malom. Čaplja se šepurila, vrane, svrake pronašle na obalama reka nešto "na bocku", a divlje plovke ili patke, brodile Gradašničkom.  

Nišava se "pojačala" zavojskom vodom i baš se nakostrešila, posebno kod "Šulejin brzak"!

To je bilo "u petku" (uvek se setim, jedan naš kolega iz Slobode obično je govorio naglašeno, donosim rukopise "u petku")!

Subotu sam preskočio, planirao sam da pratim trening utakmicu Radnički - Lužnica. Umesto na stazu, "dežurao sam" sa Đelom, legendom beogradskih bazena, ispred kengura.

Juče sam baš bio u formi. Hteo sam da proverimo psihofizičko stanje. Postavio sam cilj. Ponoviću onu rutu od pre mesec dva, kada sam pevušio "hej Pavkov", misleći na ministarku životne sredine!

Idemo.

Najpre, da bi Ivani bilo lakše da postavi, redom: Nišava, Kej, teretana, bazen, Stadion...

Dovoljno.

Izdvajam detalje kada sam se zagledao u nebo i Sunce, u lipe koje su "tužno plakale dok su se vali" (znate li tu pesmu - Seti se Nina one jeseni). Zastao sam prelazeći prugu, da snimim most, prugu ("umetnička dela"). Kad sam krenuo ka "Pirotskom moru" (ha, ha) javio se teretnjak, tako da sam i sa njim malo "popričao"!

Uvek zastanem na ovom mestu. Mala Anđela, 17 godina. Bio je 22. februar, 2021. godine...

Nisam planirao da obiđem "Pirotsko more", ali nisam ni propustio priliku da vam pokažem ponešto.

Tu ću da podvučem crtu.

Ovo što sledi snimljeno je, kako sam u snimcima rekao, "na putu za Poljsku Ržanu". Ima svega i svačega.

Nisam zaboravio ministarku, ali nisam bio raspoložen da joj ponovo pevušim: "hej Pavkov, dođi da vidiš naše đubre"!

I na kraju, dušu sam napunio snimcima, pogledima na naša naselja, na predivnu pirotsku kotlinu i okolinu.

To je to, ljudi, za danas.

U mislima, kada radim kameru (to često pišem) imam mog druga iz detinjstva dr Tomislava Tocija, Bobana u Nemačkoj, Miću Ćomija u Subotici, Bojana u Njujorku, mnoge znane i neznane Piroćance koji su različitim putevima i razlozima ostavili ovaj naš grad.

Mi koji smo ostali ovde, ne zaboravljamo. Uz to, pokušavamo da činimo da nam bude bolje.

I kamera ili S25 to čini! Uzdravlje!