Kamera baš nije mirovala! Od svega pomalo! Od Otvorenog bazena bazena do betoniranja udarnih rupa!!! Javite se!

16. novembar 2022. 13:16 Kamera ne miruje Pirot Plus Online

Počeću od detalja koje je S22 snimio danas posle 11h. Bio sam na treningu Radničkog, kao i svake srede u dogovoru sa Lazom (neki čistunci me kritikuju što ga tako zovem- a meni milo) da se vidimo pre treninga.

Krenuo sam.

Prva stanica, naravno Otvoreni bazen. Zvanično nije otvoren, ali je Otvoren-i. Veliko slovo je u pitanju. Krenuo sam. Pozvali su čika Mileta, valjda beše, on reče ne mogu da prođem. Ja rekoh valjda je otvoreno, on reče u pitanju su kontrolna merenja. Ja ništa ne rekoh, snimio sam samo ovo!

Nastavio sam oko Zatvorenog bazena. Gle, biblioteka! Osvrtao sam se da li ima negde slobodnog prostora. Stigao katil ferman iz Komunalca da se pakujemo, sakupljamo ,,prnje” i izlazimo na ulicu. 

Dakle rok kraj meseca.

Zahvaljujući razumevanju, odnosno ranijoj najavi Gradske vlasti da izadjemo do 15. decembra, saznali smo da možemo da poslednje dana smatramo do tada.

Dakle, ljudi naši, ako neko ima lokal za izdavanje od negde 50-60 kvadrata javite se na naše telefone.

Hteli smo u deo bivših prostorija Radio Pirota, tamo gde sam se novinarski rodio, ali se Dopisništvo raširilo na svih 120 kvadrata. A njih na prste jedne ruke možeš da izbrojiš. Toliko o kolegijalnosti !

 I vratio sam se na Otvoreni bazen. Ali sa druge strane. Ušao sam unutra i uživao. Našao sam stabljike koje je Komunalac nedavno sadio (bravo), travu su takođe radnici Komunalca ,,šišali”, a vidim da je Tigar ad već radio stazu koja može služiti za šetnju i lagana istrčavanja. LEPO!

Izašao sam iz ograđenog prostora. Dotrčao  je komšija.

 S.Svilarov obećava kad se vidimo na utakmici. Kada će da se proseče onaj deo na Sarlahu. Od naselja prema Žarkovom vinogradu. Obećah da ću da pitam.

Uvek kada prođem tuda, srce mi zaigra. Ovo je kraj mog detinjstva. Tu smo kroz ,,moruze” od Novosadske, kroz Senjak, pored starog dolapa išli na Nišavu. Mog detinjstva naravno da nema, ali je niklo predivno naselje, sa još interesantnijim zgradama. Nisam mogao da odolim. Sve su mi se dopale, posebno čuvena Bogojavljenska ulica.

Kad sam se vraćao sa Stadiona, prošao sam ulicom Ćirila i Metodija.

Komunalac je i ovde zasadio drveće! Nismo znali.

Prošao sam i pored Hitne pomoći. Baš sam prebrojao vozila! Kažu neki, da ima onih koja ne rade! Nije valjda!

.......................................................................................

 Ovo je bilo danas.

Vraćam se u prošlu sedmicu. Isti razlog. Samo je bio četvrtak. Istim putem išao sam na Stadion.

Kada sam uveliko zašao u glavnu ulicu, video sam njega. Sve isto, samo nakačio kantu. Šta li će mu? Znam da mu je  Avram Mekić, onog dana obećao kantu.

U odslasku i povratku, snimio sam ,,tuširanje" glavne ulice i Kružnog toka. Bravo radnici Komunalca

.......................................................................................

Prošle subote, vraćajući se sa staze, “okrenuo sam krug oko Robne kuće”! To je ranije bio običaj prilikom upoznavanja ,,dve strane”.

Radi se i to dobro. U pitanju su sad oni ,,krupni poduhvati”. Zgrada je okovana metalnim skelama, dizalica doterana od Drumoca, digra se visoko u nebo!

....................................................................................

Tog istog dana, te subote, bio je 12. novembar, kada sam se vraćao sa Krupačkog prelaza, zastao sam, parkirao ”žućka” da bi ovekovečio aktuelni trenutak. Globalni svet. Migranti. Bilo mi ih je žao. Zamislite, tamo u Avganistanu, ili u bilo kojoj drugoj državi u tom delu sveta, da vaš sin u 16,17,18. godini krene u neizvesnost. Da prugom hoda u neizvesnost, samo da bi živeo. Mahnuo sam im u znak poštovanja. Da li će stići jednog dana tamo gde su namerili , ili ...? Daleko bilo!

............................................................................

 E sad ovo što sledi je ,,staro” dan, dva!

Prolazim peške. Savet lekara je da bi bilo dobro da pređem 10.000 koraka, danas sam u manjku. Od Dimitrija Tucovića i od Stadiona do Radija, ukupno 5.275 koraka. Popodne nastavak. Šalu na stranu. Ovo je dobra preporuka, moj savet. Ne jedite beli hleb, manje slatke stvari, više hodajte i daće Bog, nismo hulili, niti uzimali tudje, da poživimo još malo. Makar ...

Ovo je od juče. Neko je bio vredan i svo granje koje je posečeno bacio u kanal.

I odmah u istom paketu, radi se već najavljeni parking pored Bistrice.

.................................................................................

 Prolazim tu stalno, u poslednje vreme pešaka, ponekad ,,upregnem žućka” i ne mogu a da ne snimim. Stoji duže vremena. Dok stigne na red.

..............................................................................

  Pričao sam vam da sam jednom prelazeći ulicu na neobeleženom pešačkom prelazu zaradio takve psovke vozača iz kola da to nisam skoro čuo. Ako čita ovo neka mu je na alal. Naime, ja sam znao da je tu bio i da će tu biti prelaz. I evo bio sam u pravu. Parking servis ima veliki posao, stiglo je i ovo na red.

 Tu odmah u “komšiluku”, tabla oborena ili tako ostavljena, da čeka ,,pravi trenutak”, tek neka bude ,,zapisano” ne izgleda lepo!

..................................................................................

 E ovo, sam snimio onaj dan kada su počeli, danas ponovo. Pitao sam - šta se kopa ljudi.  Gazda firme koja radi, moj komšija Dragan, reče:

 Radimo elektro vodove  za parking.

..........................................................................

 Ovo pitanje postavio sam pre neki dan. Juče ponovo. Da li radi ova elektropumpa, poslednji ,,krik” 21. veka. Niko mi ništa od komšija nije odgovorio. Delovala mi je napušteno, da li zapušteno. Prašina.

...................................................................................

I za kraj, da skrenem pažnju na dve, nešto drugačije teme.

Koga je ova mačka čekala ovde ne znam. Očigledno da vozača nema. A i bolje se ,,osmatra sa visine”!

 Mačka na ,,usijanom,, krovu automobila,,! 

..........................................................

 Ovo je za svaku pohvalu. Poslao nam Miljan Stojanović. Znam da se ,,udarne rupe” asfaltiraju, ili popunjavaju strugotinom. Ovo je novi način rada, da li najsavremeniji ili je po onom - gde god nadješ ,,udarnu rupu” ti je betoniraj. To rade Toplodoilci udarnički

........................................................................................................

I na kraju, da ispoštujemo našeg sugradjanina kome je ovo zasmetalo.  Nikada nije kasno. Neka služi kao opomena!

Zapaljen kontejner za reciklazu

Predrag Stojković

Sam naslov kaze uglavnom sta se desilo, toliko o "zdravom i zelenom" recikliranju u ovom gradu. Dal je to namerno neko stavio zapaljiv materijal pa se napravio pametnim ili je to ipak bila neka starija osoba kojoj nije objasnjeno da se tu ne baca (žar itd..) gde je doslo do toga da se plasticni kontejner zapali.

Autor ove slike je preneo da je u pitanju naselje Senjak.