Radnički u nastavcima! “Nema na jeftino”! Amaterski rad, profesionalni zahtevi

25. avgust 2021. 13:53 Stavovi Pirot Plus Online

  Nastavljam!  Nadam se da će neko jednog dana sve ovo shvatiti dobronamerno. Tako je shvatio moj prijatelj “Banjala”, nekada odličan fudbaler beogradskog Rada, inače za nas Piroćance važno, poznati pirotski zet, jer je njegova supruga Biljana Gošić, tada jedna od najboljih pirotskih rukometašica. (Pozdravljam ih “ovom prilikom”. Žive u Švajcarskoj)

 Banjala je juče ostavio komentar!

    Ima još. Zvali su i roditelji. Šta sve nisu ispričali o odnosu prema deci. Roditeljski sastanci. Uslovi, briga, ko će da igra, ko neće, procena o kvalitetu generacija itd.

......................................................................

     Radnički je godinama birao Upravu po principu ko je ko, čiji je. Samo da ne “talasa”. Znam da je živa muka bila naći predsednika.

     Sa izuzetkom vremena kada su prvi ljudi bili čika Dragan, Šuleja, Ćamil i Tref, kada se znalo ko je ko, sve ostalo bilo je na “komunističkom principu”.

Da se ne zaboravi

*Izvor: YouTube

     Biran je predsednik. Zna se kako! Prebačeno mu je dvadesetak miliona dinara. Nekada više i “vozi Miško”!

  Posle Trefa, predsednici su bili Boban Vojinović, Dragan Markus Dimitrijević, Aleksandar Ćirić - RESET, Zoran Nikolić i konačno od prošle sezone Bratislav  Ćirić. I da odmah kažem, nije bilo lako! Uzimali su “vruću peglu” preuzimali s kolena na koleno dugove, minuse, gledali fakture, tužbe, tražili stanove, koje su kasnije teško plaćali. Ugovarali hranu, za koju su kasnije dugovali. Birali prevoznike kojima još uvek duguju... I sve to bez ikakve naknade. Čisti amateri. Naravno, neko je umeo da se pomalo i “snadje” i sa operativcima izvuče ponešto.

   U takvoj amaterskoj borbi, skoro svi, ne poznavajući mnogo ovu rabotu, ostavljali su različite tragove. O nekima znam više, o nekima manje. Za neke sam u nešto siguran, za neke nisam. Znam samo da je operativac bio stalno “unutra” svakom sledećem govorio o prethodnom, da ga je svaki predsednik kada dodje “smenjivao”, a on ih je sve na kraju ispratio!

......................................................................................................

 Šta je onda problem?

   Problem je unutrašnja struktura rukovodjenja, problem je nepoznavanje suštine, problem je nepoznavanje ljudi u Savezu, u drugim klubovima. Problem je amaterski rad, razmišljanje o profesionalnim zadacima.

   Ajde ovako.

   Nudim opkladu. Neka mi bar neko kaže kako se zove predsednik Zvezde.  Recimo. Ili Partizana. Mada ovaj drugi se gura svuda ...

   A siguran sam da svi znate Terzu, Mrkelu, Ilijeva.

    Zašto?!

 Predsednik služi za rukovanja, za uručivanje nagrada, za prijem zvaničnika...

    Klubove vode ljudi PROFESIONALCI. Klubove vode ljudi koji 24 časa rade!

     Vi ste upamtili predsednike.  A članove Uprave? Ma jok! Prolaznici koji su dekor, ruke za glasanje. Neki od njih i na utakmice ne dolaze. Čista forma.

   Radnički, recimo ima tri profesionalca. I nijedan nije ni Terzić, ni Mrkela, ni Ilijev...

 Ovi ovde su “kancelarijski pacovi”. Kucaju protokol, idu na Poštu, šalju mejlove, iznose kartice za zamenu igrača, sede na prvom sedištu u autobusu, snabdevaju deterdžent, sapune, ponekad i suvi vrat, čajnu!

  Treći je Slobodan Djošev. Za neki dan ode Joška u penziju.

   I sada! Konkretno.

 Bratislav Ćirić je direktor Toplane. Radno vreme hiljadu obaveza. Remont, nabavka,  proširenje kapaciteta.

  I onda, šta pre? Da vidi decu, da popodne odmori, da nedeljom izvede porodicu na vikend...

 Ma, ne. Ne može! Čista improvizacija.

Prelazni rok? Ne zna ga niko po klubovima. Znaju ga u Udruženju toplana Srbije.   On mora da dovodi trenere. Menjaju ih kao cipele. Članovi Uprave samo klimaju glavom. Ako se pojave!

 Braca ide da gleda klince jer mu igra sin (I to dobro). Ovi drugi i iz Uprave ne znaju šta imamo. Kako se zovu selekcije. Ma neki od njih ni na utakmicu prvog tima ne dolaze. Sednice Uprave su obično “telefonske” (to je sad moderno!)

.......................................................................................................

   I tako je ovog leta Marko uleteo u vatru.

 Pala bomba! U maju, administrativac podelio raskide ugovora. Kao da više fudbal neće da se igra. Šta sada zna predsednik ko fali, koga dovesti. Dugovalo se. Neće Milošević, neće Strahinja, Petrov tražio klub, mali Hans otišao u Spartak na probu, Ristov čekao za “napolje”. Propali pregovori sa jednim golmanom iz Leskovca... Predsednika jure deca da idu na more...

...................................................................

  Marko je  tih dana, kao i ranije, bio i trener i menadžer i sportski direktor i pregovarač. A gde su obaveze, priprema treninga, tanka ponuda igrača...

   I kada svemu ovome dodamo da ovakav sastav ljudi u Klubu nema ni znanja, ni  vremena, ni organizacionih sposobnosti da pogleda šta se dogadja sa mladjim selekcijama. Onda je sve jasno! Osušile se grane!

Nema prvog čoveka. Gde pre Braca Ćirić? U Toplani ga juri poskupljenje gasa i remont, naplata. U Klubu mora ili da pregovara sa igračima, traži pare, ima uvid u dalji razvoj, politiku. Čini mi se da im je laknulo, kada je Kabel ostao prvoligaš!

................................................................................................

 I da ne pametujem mnogo! Šta  je potrebno Radničkom?

    Radničkom je neophodan profesionalac direktor Kluba. Neko koga znaju u fudbalu, neko, kako ja kažem, ko će se ispred Kluba rukovati kada se izadje iz autobusa i koga će svi znati.

    Radničkom je potreban profesionalni Stručni štab. Marko je dobijen na lutriji. Odličan trener. Ima potrebne licence. Profesionalac! A Baki i Džuna? Teška improvizacija. Vole ljudi, rade, ali, to nije to.

 Radničkom treba trener koji će raditi skauting, kondicioni trener. Trener golmana. Radnički ima dva odlična momka, lekara i fizioterapeuta. I to je sve.

 Ako hoćete ljudi rezultate, onda, kako kažu, nema na jeftino i prosto! Ili se “manite od rabotu”, što bi rekla moja pokojna baba Ljubica!

..................................................................

 Radnički mora da ima direktora Omladinske škole. Mora da ima najmanje tri trenera profesionalca za mladje selekcije. Radnički mora da školuje trenere. Da ih redovno plaća, da im ne duguje!

 Radnički mora da organizuje turnire. Radnički mora da zna ko je na ovom napuštenom stadionu. Vlasnički. Da brine, da dogradjuje. Da nije Ivana i trava bi propala.

    Radnički mora da ima marketing, da neko radi za ovaj Klub. Radnički mora da ima stalne sponzore. Radnički mora da ima svetla na Stadionu, teren sa veštačkom travom.

    Eto, to sve mora da ima ako želimo, a želimo, zaslužili smo da ovde, kao u vreme čika Dragana, Šuleje, Ćamila, Trefa imamo po pet hiljada gledalaca i više, a za protivnike ozbiljne timove.

.................................................................................................

 Neka se ne vredjaju drugi, ali Božja kazna je (nisu to smeli da dozvole) da se onako ispadne iz Prve lige!

  Svi vi gospodo, koji smatrate da je ovo dobro, vi koji ste Radnički vratili u vreme kada je igrao Nišku zonu i kada se putovalo kamionima, toliko ste mnogo krivi da ni Nišava ne može da vas opere.

 I poruka gradonačelniku i onima koji kroje politiku.

   Procenite ko u Pirotu može, procenite koji je to sport u Srbiji koji može da napreduje, izdvojite nekoliko klubova, napravite prioritet i finansirajte.

    Svi ostali, pogotovo ovi slobodni strelci, što deru za članarinu, neka rade toliko koliko je to u Srbiji vredno i skreće pažnju.

  Eto toliko!

    Ako vam je ovako dobro, onda terajte dalje.

 U  Brzom brodu se igra u sedmom, u Meševu u desetom, Pčinja u 14. kolu.  

  Rembas dolazi 5. septembra!

  Nemo’ se ljutite.

   Ako se ne menjate, bojim se da ne bude još gore.

.............................................................................................

U četvrtak! “Čiji je naš Gradski stadion, a La miraž?”