SELIMA! Đina i Vojnegovac! Samo da znate! I tamo su ljudi i tamo je život!

29. oktobar 2021. 13:22 Društvo Pirot Plus Online

...Vojnegovac  dobro znam. Godinama Moto kros, dobro se znam sa Trefom, Dragoslavom Jocićem, bio sam često pozivan na neke njihove događaje. Sonja je radila i ovo selo u okviru Projekta "Život počinje u mesnoj zajednici"!

U poslednje vreme iz ovog sela, koje je na 15 minuta od grada, stižu brojni pozivi. Mejlovi, pisma.

 Posebno mi je skrenula detaljna poruka na msg. Javila se Đina Micić.

Poštovani,
Dostavljam Vam snimke puta za selo Vojnegovac. Kada budete posećivali naše selo obavezno se provozajte kroz "gornju malu". Videćete u kakvom su stanju ulice, a pogotovo ona koja vodi ka groblju. Mesna zajednica je pisala zahtev za uređivanje tog dela puta koji je oštećen prilikom obilnih padavina iako je taj deo odavno u katastrofalnom stanju. Videćete školu, nekada su bile dve velike učionice. Jedna je podeljena i uređena za održavanje nastave dok se ostale prostorije kao i krov urušavaju svakodnevno. Rekla bih i to da su u selu u prethodne 3 god. rođene tri bebe. Pohvalila bih i moje drugove koji su tokom svog "slobodnog" vremena radili na uređenju dela fasade seoske zgrade u centru sela.
Reći ću i to da sam poslala mail direktoru Svilarovu na koji nisam dobila odgovor. Takođe, kopija tog mail-a dostavljena je i u pisanoj formi sekretarici preduzeća. Obaveštenja, odgovora idalje nema.
O stazi za moto-kros da ne govorim... To je ono kada se potencijal za razvoj i ono što bi trebalo da izdvaja našu opštinu ne iskoristi.
Ovim putem sam želela da Vas uputim u ono šta Vas očekuje na ovoj "turi."
Želja svih meštana je novi put. Na sadašnjem se ne mogu prebrojati slojevi "uređenja nekategorizovanih puteva."
Poslaću Vam i nešto iz lične arhive, da vidite kako smo nekada provodili letnje raspuste i praznike.
Na kraju, veliko hvala na svemu što radite za sve stanovnike opštine Pirot.
Srdačan pozdrav

 Đina je poslala “dokazni material” prepiske sa odgovonima i fotografije kako ovo selo, živi leti kada se mladi okupe. Biće prilike da i to pokažem.

..............................................................................

... Bilo je negde posle devet kada sam krenuo. Dogovor, da posle pola deset, Đina okupi ljude da razgovaramo.

U gradu magla, Pazar se skoro ne vidi iz Tija Bare. Kada sam izašao na stari put za Dimitrovgrad isto. Setim se uvek Josipe Lisac i one legendarne pesme “Magla svuda”!

Pomenuo sam teške kamione na starom putu, ljudi negoduju, onaj “bivši” dimnjak na Belom Polju i dalje prkosi. Stigao sam do skretanja za ovo selo.

Pošto skoro uvek idem sam, veoma često me nešto na putu, asocira na nešto drugo. Josipa Lisac, e, a sada Petar Preradović. Sećate se one njegove ,,Bože mili kud sam zašo...” Putnik. Baš tako. Nazvao sam klip “užas”!

I... stignem tako, samo “žućko” zna kako mu je bilo, do sela. Gde bi nego pred prodavnicu.  Izlazi domaćin. Vunena kapa, maska, ja natakao kapuljaču.

Paune bre, ti li si !!!?

Šta bi, pitam ga kako se živi, ceger drži u rukama. Zejtin li je, velika plastična flaša.

S obzirom da sam natrpao dosta godina, sve vodim računa kako ću ljude da oslovljavam. Ne propuštam da pitam, najpre, ko koliko godina ima. Izlazi baka iz prodavnice, maska na licu. Vidi se da je maska stara poodavno, poklanjam novu i krećem da pričam sa njom!

Ispred prodavnice Parkiran kombi. Nisam video ko je unutra. Đina se još nije pojavila. Ne gubim vreme- letos sam ovde bio. Zadružni dom - centar sela!  Tada su mi otključali sve prostorije. Sada sam morao da se snalazim.

Kažu kad Tref dođe leti, uvek neka akcija. Videli ste, fasada je urađena i tu se stalo. Sad bi mogao i grad. Videli ste kako sve to izgleda.

Kada sam se pojavio iza zgrade, tu ispred  prodavnice stajala je devojka. Pitam za Đinu.

Ja sam, čika Nešo, dobro jutro ...

I krenemo priču. Đina, uspešno studira u Novom Sadu. Mama, tata u Pirotu. Imaju kuću ovde. Odavde su baka i deka. Filmska priča. Sve lepo.

Đina, evo nas!

Vidi se da je Đina sve organizovala. Mileta sam sreo na dolasku. Nosio je ceger. Trefov drugar. Njegova supruga je započela svoju priču, voda, dobila je taj zadatak!

Da li su neki, koje je Đina pozvala kasnili, tek Mile i onaj čiča s tajersovom jaknom, došli su malo kasnije. Ajde Mile, “pevajte”!

Padoše novi predlozi. Škola ima jednog đaka, da vidimo. Put do škole i groblja, užasan. Krenusmo, Đina sa mnom, tata kombijem ...

I, polako, pored nagnute školske ograde, oronulim stepenicama popeo sam se u hodnik, a zatim u odeljenje. Uh, toplo. Lepa mala učionica. Učiteljica i devojčloica. Lepo se mi ispričasmo, bila je i recitacija i pesmica, računaljka pored prozora.

Nisam imao školu u planu. Nisam se javio direktorki. Nisam dobio odobrenje od majke. Kada sam stigao u redakciju. Zove Đina.

Nemojte snimak iz škole...

Danas mi Direktorka javlja, da majka nije dozvolila. A ni učiteljica nije bila za to!

 Dobro, šteta. Bilo je baš, super !

Na odlasku, zamolio sam Đinu i njenog tatu da  nastave do groblja i snime put.

Đina je snimak poslala na whats app. Onako kako ona snima. Ok. Hvala Đina!

I... odoh! Usput, dozvoljeno ili ne, tek vozio sam, em uskim, em užasnim putem i “razlivao”  misli. Vojnegovac!  Staza, Vlada i Marko Kostić, Gabor Sagmajster. Deset hiljada ljudi!!!

Ovo na kraju bilo je kao po nekom scenariju. Nećete verovati da je sve bilo slučajno, a mnogo dobro.  Ljudina, kakav čovek! Novica, od Stančićevi! Velika, vredna porodica.  Legao mi razgovor.  Samo pojačalo utisak iz Vojnegovca.

 Odlučio sam, Novicu ću ostaviti za ponedeljak. Dugo je sve ovo. Evo sam slike.

Novica Stančić, samo je nebo iznad njega

Kako su ovo  dobri, skromni, vredni , ljudi! Sve sam sigurniji da su ih ne zaboravili , ma ne, ne računaju da oni postoje. To je muka.

Takvim raspoloženjem, stigao sam do starog puta i... ppzd!!!

Bila je ovo još jedna priča skromnih, dobrih, vrednih ljudi. Da li zaboravljenih ili je život otišao na neku drugu stranu  gde njih odavno nema.

 Ako sam vas “trgao”  i vratio u surovu realnost, ako se odlučite da asfaltirate ove kilometer, popravite fasadu i krov škole, uradite put do škole i groblja,  vratite dušu Zadružnoim domu, proverite šta je to s vodom, siguran sam biće vam zahvalni, kao da ste im, recimo, poklonili  neki stan u nekoj od najmodernijih zgrada!

I još samo ovo. Bio sam u Vojnegovcu i ovo  doneo otuda. Ovo , slično, ili gore, donosio sam iz Pasjača, Slavinje, Zaskovaca, Rudinja...

 Da znate, i tamo su ljudi i tamo je život!