Tamo gde priroda umire! Četiri kilometra Jezera su nestala. Ostao je samo užas!

04. novembar 2021. 12:53 Društvo Pirot Plus Online

... Ando druže, dobro jutro! Izlazimo iz Pirota, magla, kako li je kod tebe u planini!

Dobroo jutro! Samo vozi, kad prođeš Nišor, drugi Bog!

I bi tako!

..............................................................................................

Predivno jutro. Sunce se probilo, eno ga gore iznad vrhova Stare planine. Probija se kroz požutele krošnje, muči se da probije šumu, načas izađe na asfalt, izgubi se. Opalo lišće pokrilo put, kao da vozite  po svim nijasnama žutozelene boje.

Ona glavna džada od Pirota, preko Nišora do Brane krpljena na nekim mestima. Kako je bilo pomislih, sad nećemo da se obrukamo kada krenu turističke kolone

Sećam se kada je asfaltiran ovaj deo puta za Paklešticu. Na nekim delovima ulegnuća, valjda zbog sleganja. Da ne sitničarim, "brat bratu" , za manje od pola sata, ako ne stojite iz nekih vama poznatih razloga, eno vas u Pakleštici.

Pakleštica ima svoj miris, boju. Da su normalna neka vremena i da ljudi razumeju "govor prirode" ovo selo bi upravo bilo to što često pišem "Pakleštica na moru"

Od poslednjeg dolaska ima još sređenih kuća. Parkiram ispred Andine. Anda je čovek veliki kao Vrtibog, energija, volja. Ljubav prema selu. Interesantna, filmska priča. Pogledajte na Portalu.

Žurim, nisam hteo da uđemo. Došao sam da radim.

 Nije moglo. Uveo nas u kuću. Domaća, kafa..  A kuća!? Sačuvala sve iz prošlosti, velika soba, turski stil sa novim tehnologijama. Andin mlađi sin Bane je isti otac. Ma parno grejanje, brodski pod, internet...  Sve sredio.

Kafu sam na pola ostavio, rakija jaka. Uuuh!

Krećemo

Padinje. Tako se zove kraj. Kilometar ispred sela. Prema projektima, tu će biti naselje. (O tome ću posebno) Anda pali Ladu. Dobro je što “žućka” nisam prevario da ovde krene!

Parkirao je Anda na visoravni. Nisam mogao da verujem. Predamnom se raspukao strah, slika iz onih američkih filmova u pistinjama Arizone. Razlegla se neka jeziva tišina, samo nedostaju urlici iznemoglih životinja. Pocrnela stabla drveća izronila iz raspucalog peska, mulja, šta li je!

Anda je stajao na ivici stene. Dole duboka provalija. To je ta opasnost kupanja ili "krstarenja" jezerom. Ne znate šta je ispod vas. Stena, drvo, krov neke kuće, crkveni zvonik.

Jeste bilo strmo, jeste da nisam u nekoj posebnoj formi. Ipak krenuo sam. Ima više od 30 metara. “Gazio” sam po “jezeru”!

Nisam mogao da se uzdržim. Drhtao sam od umora, uznemirenja.

Eee, trebalo se vratiti. Ajdee. Klizi kamenje, kotrlja se dole ka ispucalom mulju. Zastajem, izlazim gore. Čamac, klupa. Smeće koje je tu sakupljeno u kese. Ekologija. Kakva ironija života!

Anda je otišao da obidje radove na šumskom putu iznad sela. Pozdravili smo se. Predložio mi je da se popnem na vidikovac, da pogeldam kako izgleda jezero. Sećam se kada sam radio ono “Pod okriljem Stare planine”, bio sam gore. Evo kako je tada izgledalo Zavojsko jezero.

A sada!?

Računao sam da ću na vreme stići, da istog dana postavimo reportažu. Nije moglo. Prošlo je jedan. Obično ide ono! Samo još ovo, samo još ovo i... Ode vreme.

Samo još ovo, Belski most. Preskače jezero, spojen asfaltni put do Bele i Gostuše. Ovde je veza i za turiste koji uživaju u kampu Vodovoda. Za ribolovce, čamdžije...

Kako može da se oseća čovek posle svega što je doživeo. Prirodna katastrofa, ispucao mulj, povijena sivocrna stabla. Tišina, muk. Nedostajao je sam neki užasan krik. Kako li sve to tamo izgleda kada se hvata sumrak, kada se sunce sakrije iza planine...

Ostalo je još mnogo materijala. Pokušaću da vam razigram svaki moj korak, utisak... Da razumemo šta se to događa tu oko nas, a mi, da li uznemireni, zastali bez glasa, bez uzvika, bez jauka nad gorkom sudbinom koja nam se još uvek događa.

Kada sam jutros prelazio Gazelu, Nišava je ponovo bila kanal. Hladna, bistra  zavojska voda nestajala je ka Sopotu.

Zavojsko  jezero od Brane do mosta u Pakleštici dugo je oko 16 kilometara.

Od mosta u Pakleštici do Belskog mosta nešto više od četiri kilometra.

Da li će neko zastati pred surovom istinom?!

Četiri kilometra jezera su nestala  

Ostao je samo UŽAS!

Prirodna katastrofa !