Snežana Djordjević - Setne priče sa Stare planine! "Preeeneesiii ga Džeeermaaane, kude tičiči ne pooju, kuude traaava ne raste...."

14. septembar 2020. 13:48 Društvo Pirot Plus Online

    Nadvil se oblak nad selo, st'vnilo se kako u dupku. Seloto se smalilo medž brdata, nigde videlo nema, ni lambe upalene, svi ćutu i gledaju kroz pendžeri.

 Uduva se vetar, useva se,  upuca se pa udari ćiša, al neje ćiša ko ćiša, topla letnja krotka, da zalije žita i moruze, ćiša ko kazna za koj znaje čiji greovi.

   Da li je nekoj rabotil na golem praznik, da li je nekoj na komšiju pakos naprajil, svakoj se smrzal pa si premišlja.   A gromovi sade treskaju a u brdo, a u polje, seloto se vidi samo kad sine pa se pak ugasi kako gasilče.

 U jedan amin babička izleze podi streju, ogrnula džiletku, zabradila se, pa raširi ruće kako da prkosi na neboto, podiže glavu pa iz svo grlo zaoka " Preeeneesiii ga Džeeermaaane, kude tičiči ne pooju, kuude traaava ne raste...." jednuš pa još jednuš, a brdata jektu i glasat nju se množi i odbiva.

   Iz drudji kraj selo zapoja još nekoj, celo selo dji čuje i neboto dji čuje kolko okaju.

   Zatrese se još jedanput ili dvaput, zagrme kamto Kaminu, pa kako srdit starac odgundja preko planinutu na tam, ćiša olabi i ukroti se, vetrat stanu, samo niz sokaciti jurca voda kamto rekutu, pa sas nju nabujalu i mutnu valja kamanje i otodi.

   Selo se razbudi, popališe se lampe i venjeri, rastrčaše se domaćini stoku da obidu i namire.

                                    ………

   Sa da udari takvo nevreme, nema koj da izoka i da raskara, babičćete što su okale pomrele i zaboravilo se, a sve si mislim da su nekakvo znale teja žene, od majću od babu naučile, od pamtiveka prenosili.

    Pa eve i ja da vi podsetim da se ne zaboravi.

Biografija

 Rodjena sam 1961. god. u Ohridu. Odrastala sam u Zaječaru. Osnovnu i srednju Ekonomsku školu završila sam u Pirotu.

    Desetak godina radila sam u struci. Bavim se slikanjem 20 godina amaterski. Izlagala sam sa Udruženjem Pirgos Art.

     Prva samostalna izložba nedavno u novootvorenom seoskom domu u Pakleštici.

    Udata  sam  već četrdesetak godina, dva sina, troje unučadi. Roditelji poreklom otac iz Pakleštice, majka iz Bistrice kod Nove Varoši.

……………………………………………………….

 ps    

   Sasvim slučajno, pročitao sam ovu divnu priču.

    Pozvao sam Snežanu Djordjević, pitao da napravimo rubriku "Setne priče sa Stare planine"!

       Hvala Snežani, prihvatila je saradnju!

 Ponosni smo! Treba čuvati prošlost, da ne bismo nekud zalutali!

    Smatrao sam da bi predivna pesma naše pokojne Seke Spasić, na  tužno-lep način, ilustrovala Snežaninu priču!