Setne priče sa stare planine! Snežana Đorđević - "Deda Jordan"

16. oktobar 2020. 08:30 Društvo Pirot Plus Online

Deda Jordan si sve sedeše na pojatu, u selo slazeše samo na premenu. Sabereomo se pokre njega da ni nekoju priču ispriča. Šubarutu ne sturaše od glavu, suknene pantalone kadžave, vlnjeni čorapci i o'pnci sas remičku, džemper štrikan odi vunu i kožuv, teka si odeše i zimi i leti. Sve na njega mirišepše na ovce i duvan. Sedeše na tronošku u ćoše, pa zamotaše cigarutu u nekakvu ratiju pa sas kremik zapali trud a od njega cigaru. 
Diogne se oblak dim pokre njega i zamiriše celata iža. Sas babičkutu nesu imali deca, radžala je sirota, al ni jedno ne preteče, takvo vreme je bilo, usinil je najmlado muško dete odi brata si, a nas deca je običal, nikga neje okal, kakvo god da naprajimo, sade vrljaše šubarutu na nas, tova je bilo sve, ka prekaramo.

Tova leto samo jednuš beše slezal do selo da se vidimo, otide si pri ovce na pojatu, a mi u grad po školu. Ne projde mnogo ka ni izokaše da se vrčamo. Ovcete tri dna same bile, nekoj đi videl, pa se ordija digla izi selo, starca da najdu i našli ga podi drvo, zapladnil ovcete pa i on prilegal. Kako je legal teka su ga zatekli, sas šubarutu nam'knutu naoči i sas ruku pod glavu, zaspala i neje se probudil. 

Tak'v život je vodil i teka je završil. Stari ljudi orateoše, da je čovek živ dok ga pamte i spominju, teka i deda Jordan, još po livadete odi i ovcete vodi, nakrivil šubarutu, cigarata mu dimi pod nosat, a on si sas nji po cel d'n orati i razoračuje. Možda če ga nekoj i sretne, nekoj odi vašti ako đi još pamtite, da si posedu podi orej, da zamotaju odi duvanat i da si poorate kako domaćini.