Poseta Kaluđeru na Veliki petak

19. april 2020. 09:06 Čitalac reporter Pirot Plus Online

Veliki petak i dan kada počinje trodnevni policijski čas iskoristili smo sa kolegom Milošem Tošićem da pobegnemo iz grada i napunimo pluća i dušu svežim vazduhom i scenama na kojima bi mogao svako u svetu da nam pozavidi. Destinacija za danas je najveći kaskadni vodopad na Staroj planini i u Srbiji, Kaluđerski skok. Nalazi se našto manje od 6 km od sela Topli Do. Put do njega nije lak, ali ono što vas čeka gore definitivno je vredno svake prolivene kapljice znoja. Prošle godine smo nastavili do Midžora, pa nastavili do Babinog zuba i odatle se vratili u Topli Do. Ovaj put, s obzirom da se moramo vratiti kući do 17h (krenuli smo od kuće u 5:00), plan je da se popnemo nakon vodopada do nakih 1900 mnv, gde se nalazi staza koja vodi nazad do Toplog Dola. I jednu i drugu varijantu preporučujem samo najspremnijima jer je uspon veliki. Najlakša varijanta je naravno povratak nazad istim putem.

Kreće se iz Toplog Dola i ide uz Rekitsku reku makadamskim putem uz blagi uspon. Zatim se skreće desno, i ide se uz Kaluđerski potok gde uspon postaje dosta jači, ali je put i dalje dobar i prohodan. U daljini polako počinje da se vidi cilj, veličanstvani Kaluđerski vodopad.

Put polako prelazi u stazicu, a žbunje i trnje sve više otežava kretanje. Kolega iz Tayers-a, Goran Mitić, pošle nedelje sa svojom “ekipom” je prišao vodopadu sa njegove leve obale. Mi smo, kao i prošle godine to uradili sa desne strane. Staza je teško prohodna, treba biti pažljiv, a trnje umnogome otežava kretanje. Znali smo za jadac pa smo poneli baštenske makaze i malu ručnu testericu da prokrčimo put ako negde baš zapne. Samo na par mesta smo to i uradili. Ali verujem da će za mesec dana kada vegetacija krene ovaj put biti praktično neprohodan. Toliko o tome koliko vodimo računa o nekim od svojim najvećim turističkim i prirodnim potencijalima. Ali nećemo sada o tome.

Nakon nešto manje od 2h dobrog tempa stižemo do podnožja vodopada. Prizor je spektakularan, kao i zvuk. Ovde počinje prava avantura. Pravimo kratku pauzu, po jedna voćka, montiramo foto i video opremu i krećemo uz vodopad. Ukupna visina svih kaskada vodopada je 232m, a kretanje uz njega predstavlja kombinaciju slobodnog penjanja uz stene, napornog rada za savladavanje velike visinske razlike na malom rastojanju i nezaobilaznog zastajkivanja za fotografisanje i snimanje iz svih mogućih uglova. I tako, jedna, pa druga, pa treća kaskada..... Taman kada pomislite tu je kraj, iznad vas je još jedan slap ovog veličanstvenog vodopada. U šali smo ga prozvali vodopadom bez kraja (ili početka?).

Ono što moram da napomenem za sve koji planiraju da se kreću uz vodopad je da po svaku cenu izbegavaju da staju na vlažno kamenje jer je klizavo kao led, a jedan pogrešan korak može da bude opasan. Tako da oprez!

Stižemo do mesta gde se spajaju dva potoka koja daju snagu ovom vodopadu. Kraća pauza, pakujemo opremu jer predstoji najteži deo, penjanje do staze na 1900 mnv odake planiramo da se vratimo u Topli Do.

Ovde bukvalno kreće uspon po kome se krećemo u određenim delovima čatvoronoške. A veliki buseni trave koji iz daleka izgledaju kao pogodni za kretanje ustvari su vrlo klizavi, zahtevaju da nogu podignete duplo više nego inače i svaki korak je 5 puta teži nego kada se krećete po ravnoj podlozi. Uspon je takav da na 200 m savladavate 100 mnv (sami izračunajte ugao). Česte pauze i okretanje unazad, gde pogled postaje sve bolji. Vidimo dolinu odakle smo izašli, a lepo se vidi i Babin zub sa Suvom planinom u daljini. Prizori koji hrane dušu. Milsim da nam je trebalo nekih sat vremena penjanja da stignemo do stazice koja vodi prema Toplom Dolu (ovo je inače staza koja vodi od Toplog Dola prema Midžoru, što predstavlja jednu od ruta sa najvećim usponom na staroj planini, 1500 mnv). 

Tu pravimo prekopotrebnu pauzu za ručak uz odlične poglede na Babin zub, Vražju glavu, Tri čuke, Bratkovu stranu, Mramor, Vrtibog.... Imamo nešto i za dezinfekciju i protiv virusa, uz održavanje propisanih 2 m rastojanja.

Nakon što smo napunili baterije krećemo dalje. Odavde kreće konstantan spust, a povremeno prelazimo i preko snega koji je zaostao u udolinama.

Jedan od razloga zašto smo krenuli odavde je da vidimo kako danas izgledaju posledice požara i kako Stara vida svoje rane. I delje se jako dobro vidi crnež koji je ostao nakon vatre. Ipak, sneg je učinio svoje i odneo pepeo koji je bio nataložen. Nadamo se da će kada krene vegetacija na ovoj visini sve dobiti drugačiju nijansu i da će se naša voljena planina što pre oporaviti od onoga što je zadesilo krajem prošle godine.

Spust je, neću reći podjednako, ali takođe vrlo zahtevan, zbog velikog i konstantnog nagiba i pritiska na kolena, ali nakon svega što smo videli danas a i s obzirom na poglede koji nas još uvek okružuju, ne razmišljamo puno o tome, ubrzano se spuštamo ka selu. Voda je pri kraju, a takođe i vreme. U Topli Do smo stigli oko 15h, nakon pređenih “samo” 17 km ali i savladanih 1300 mnv.

Sada sledi najteži deo. Čekamo sledeću avanturu.

* Tekst i foto Nikola Spasić