Pirotski sport - drugi deo!!! Da li je sport sam sebi cilj, ili nekome u nekim klubovima, ili treba vaspitavati decu, raditi stručno i predano sa njima kako bi jednog dana bar neko od njih bio kao – Uroš Mijalković!? Koliko je to teško!?

24. novembar 2016. 12:00 Sport Pirot Plus Online

Boldirani kurziv!!!

Klubovi i mladje selekcije!

E o tome hoću! Navešću tri primera. Tri ekipe koje se nadmeću u višim rangovima takmičenja. Dve u jakoj konkurenciji, treća u takvoj, kakav je sport u Srbiji.

................................................................................................

Primer prvi!

Radnički!

Poznato je, dobro organizovan klub, čine: 1. Rukovodstvo , 2. Treneri, 3. Fudbaleri svih kategorija i 4. Navijači, ljubitelji fudbala.

U Radničkom ove jeseni, kada je prvi tim u pitanju, sve čestitke trenerima, fudbalerima i Pirgosima! I jedni i drugi i treći posebno, doprineli su osvajanju prvog mesta u Srpskoj ligi i izuzetnim plasmanom u Prvu ligu, dali maksimum. Dobar stručni rad, izuzetan odnos igrača, podrška Pirgosa u Pirotu i na gostovanjima.

Šta je ostalo! Ovo pod 1. i 3. Rukovodstvo i mladje selekcije. Koliko je uspeh prvog tima za čestitke, toliko je odnos prema mladjima bio NIKAKAV! Verovali ili ne, da Dragan Cvetković, trener mladjih selekcija, koji je zaposlen u Dimitrovgradu kao profesor fizičkog, traži termine da zajedno sa Sašom Sokolovim, koji je već pronašao radno mesto van Radničkog, okupi decu rodjenu od 2005. do 2002. Na jednom treningu!!! Jedni su ,,petlići,, drugi pioniri. Sve ih je manje. I kako raditi, spremati tim, uigravati linije, a kamo li naći vreme za individualni rad. Programi su potpuno različiti, uzrasti takodje!!! Trener za individualni rad u Radničkom je ,,misaona imenica,, .

Dobro pamtim, kada su ono preuzimali Radnički na Skupštini u Biblioteci, novi predsednik je rekao da će sve ,,resetovati,, ! U prevodu, sve što je bilo pre mene ne važi. Od danas počinje nova istorija Radničkog. Sportski direktor Dragan Stanković, koji je najpre bio u rukovodstvu zadužen za fudbal, a zatim napredovao u sportskog direktora, rekao je na jednom jedinom roditeljskom sastanku da će prevashodni cilj Kluba biti unapredjenje rada mladjih selekcija i oslanjanje na sopstvene snage! Ako se to ne dogodi, ja odlazim, bio je odlučan! Od tada se Dragan Stanković nije pojavio pred roditeljima, a i slabo zna kada deca treniraju i igraju utakmice.

Kako bi uštedeli novac, generalni sekretar je zakazivao i odlagao utakmice, kako bi, recimo za Zaječar spojio da u jednom autobusu budu i petlići i pioniri i kadeti. Koliko je to dece??? A zna se kakav je put do Knjaževca.

Kakva je to briga za decu i njihovo učenje, kada, ponovo štednje radi, generalni sekretar zakazuje utakmice sredom, a deca posebno učenici osmih razreda imaju pismene vežbe, pismene zadatke, ispitivanja...

Uz sve to, svaki roditelj za dete uplati valjda 1300 dinara, plus za pregled, za trenerke, za opremu...

Kadeti su takodje u raskoraku. Slobodan Djošev je kažnjen, ekipa se osipa, interesovanje sve manje. A i njihovi roditelji plaćaju.

Podmladak je posebna priča. Kako se tim plasirao u Omladinsku ligu i kako je doveden trener profesionalac, procenjeno je da NEMA DOVOLJNO IGRAČA. Bili su tu Darko Vasić, Predrag Ivković, Luka Vasov, Željko Milošević, Aleksandar Bandić... To je otprilike. Njima je pridodato nekoliko kadeta koji imaju pravo da još igraju sa svojom generacijom. Zamislite, nema dovoljno igrača za tim koji je ušao u najjaču Ligu ovog uzrasta u Srbiji! I tada je doneta odluka da se dovede nekoliko fudbalera sa strane! Ok, odluka je odluka i treba je poštovati. Većina momaka koji su stigli su bili odlični djaci, upisali se u škole, igraju dobro i mogu da budu već iduće godine kandidati za prvi tim. Dogovor sa roditeljima o hrani, stanu, stipendiji naporavljen, ali izgleda nije poštovan. Ova deca žive u Domu Mlekarske škole, naporno treniraju, hrane se nedovoljno za napore koje imaju, malo vremena imaju za učenje, počele jedinice i eto problema. Na jednoj strani ništa od obećanja, na drugoj slabe ocene, uslovi, dve pogačice i jogurt za doručak... Uostalom to su pravila Doma... A sportski direktor i rukovodstvo o tome ništa kao, ne znaju!!!

Pitanje je jasno! Ti roditelji i ta deca nisu tražili da dodju u Radnički. Neko ih je zvao, ako jeste, onda ... I ruku na srce, bore se i igraju. Zašto obećano nije učinjeno? Postoji odgovornost i ona mora da se javno kaže! Ali i odgovor! A odgovora nema!!!

Bila je i druga varijanta. Prebaciti Darka, Pelea, Željka, Luku, Bandića u prvi tim, ojačati kadete, a zahvaliti se Omladinskoj ligi. E tu bi se uštedelo! A kad su već dovedena decu sa strane, onda, moralo je da se o svemu vodi računa, nečiji su sinovi!!! Iskreno se nadam da će do marta u Radničkom ,,resetovati,, ono što su već, resetovali,,!!!

................................................................................................


  1. KK Pirot


Stanje je nešto drugačije. Za razliku od Radničkog, gde se deca osipaju, u ovom Klubu se hvale sa sedam, osam selekcija. Skoro 200 dece! Lepo obučena, trenerke, zna se ko je kupio, desetak trenera i ... Kada dodje vreme za prvi tim, osim Luke Vasića, nema drugih. Problem je negde zalutao. U stručnom radu, u talentu dečaka, u nedovoljnoj hrabrosti trenera prvog tima da im da minutažu... U KK Pirotu nose igru, bore se i ,,ginu,, momci iz drugih gradova. Lično, nikada nisam delio igrače na ,,naše,, i ,,strance,,. Ali, da li je moguće da godine prolaze, da se hvalimo o broju dece, a da do prvog tima stigne samo Luka Vasić. Sad konačno sede na klupi, popunjavajući broj, još nekoliko njih, talentovanijih od drugih.

................................................................................................

ŽRK Pirot

Tu zaista ne znam koliko dece ima i koje selekcije postoje, ali, nema novih. Selena, Simona Tančić, Sanja Cvetković, Drinčić, Tolić, to je poslednje što je ušlo u prvi tim. Do juče su vremešne Nina Tošić i Ivana Ćirić bile u timu!!! A decenijama, od Dragice, Dare, Bose, Bilje, Cice i pokojnog Milivoja Bajevića, pa preko Vesne, Sonje, Cake imali smo tim za velika dela. Sad ili nemamo čime, ili nam se ne ide medju bolje timove!!! Mislim da pare nisu problem! Mislim!

Šta nedostaje, stručni rad, animacija dece da dodju u rukomet??? Od svega pomalo. Danas ponovo iskusne Ivana Savić i Aleksandra Pešić nose igru tima. Čast sestrama Tančić sada i Sanji Cvetković i Saški Sokolov ranije! Tu su Dinčić, Tolić...

................................................................................................

Eto, ovo je naša analiza stanja u sportu u dva dela. Uuu, ima tu još mnogo detalja koje nismo pomenuli. Ni sve klubove, ni načine rada nekih trenera, ni predsednike klubova na papiru, ni... Ovo što smo izrekli, imalo je za cilj da i u ovoj oblasti pratimo razvoj grada, koji je postao moderan, savremen, ,,gazi,, svom snagom napred. I taj isti grad, kada je stvarao uslove za sport, imao je na umu i dobru organizaciju i kvalitetan rad i brigu o deci, ali i dobre rezultate.

U ovom teškom vremenu, kada niko osim gradskih para ni dinara neće da izvadi, a roditelji dečici plaćaju sve živo u nekim klubovima, vreme je da se istini pogleda u oči!

Uroš Mijalković, Tiha Todorović, Uroš Jović, mali džudisti, Lazar Radenković, neki od hodača povremeno, naša su energija kojom se snažimo, sve verujući da će neophodna pravila i principi koji važe u sportu, biti primenjeni i kod nas. Ako mogu u karateu, ako mogu u streljaštvu, ako mogu u još nekim sportovima, a da se ne ,,udara na sva zvona,, onda bi trebalo i kod drugih. Principi moraju zaista da se poštuju. Pravila mora da se poštuju. Zakon o sportu mora da se poštuje.

Uspesi Radničkog, košarkaša, povremeno rukometašica, odbojkaša, proizvod su više rezultata trenera i sportista, nego politike u klubovima. Kada se tu naučimo kako treba, onda će i sport sveukupno, ekipni, pojedinačni, rekreativni, školski, radnički, imati istu onu vrednost kakvu imaju komunalna infrastruktura, privreda, zdravstvo, kultura, obrazovanje, turizam...

Možda bi Sportski savez trebalo da presavije tabak i potraži sve papire, planove, programe, zapisnike sa sastanaka, ulaganja roditelja, broj dece, selekcija i da onda odredi ko će se to finansirati iz gradskog budžeta, a ko, ako hoće da napravi svoj klub, zašto da ne, neka traži svoje izvore. Dok ne napravi vredne rezultate.

I na kraju navešću samo jedan, jedini primer kojem bi u klubovima, pred ostalih vaspitnih nastojanja, trebalo da slede. Ali je za to potreban ozbiljan dugogodišnji rad kakav su uložili Nenad Djordjević i Uroš Mijalkiović u karate klubu Proleter, gde se ,,žuta banka, ne daje za treniranje! U brošuri koju je objavio Sportski savez Srbije, Uroš Mijalković je sportista medjunarodnog razreda .

›Vrhunski sportista - međunarodni rang

KATEGORIZACIJA SPORTISTA 2015. SPORTSKI SAVEZ SRBIJE
2. Jelena Milivojčević, 20.01.1996.› „Mladenovac“ Mladenovac - za osvojeno 5. mesto,
kategorija borbe -53 kg. na Evropskom prvenstvu,Tampere, Finska, maj 2014.
3. Stefan Joksić, 26.03.1992.
› „Borac“ Čačak - za osvojeno 5. mesto, kategorija borbe pojedinačno, kategorija -67 kg. na Evropskom
prvenstvu, Tampere, Finska, maj 2014.
4. Velimir Jeknić, 29.02.1998.› „Studentski grad“ Beograd – za osvojeno 5. mesto,
kategorija borbe ekipno, na Evropskom prvenstvu,Tampere, Finska, maj 2014.
5. Uroš Mijalković, 22.06.1994. › „Proleter“ Pirot - za osvojeno 5. mesto,
kategorija borbe ekipno, na Evropskom prvenstvu, Tampere, Finska, maj 2014.
SPORTSKI SAVEZ SRBIJE
Status vrhunski sportisti medjunarodni rang ima i devet naših učesnika Specijalne olimpijade iz Kluba Mladost kojim rukovodi prof. Miki Marinković koji su u košarci učestvovali na Letnjim igrama u Belgiji Očekujemo da će i Saška Sokolov, kao učesnik Paraolimpijskih igara dobiti odredjeni status.

..............................................................................................................................

Gde su drugi pirotski sportisti? Da li je ovo, pored ostalih još jedno važno pitanje!?

Dakle, naša poruka je da sport ne može biti sam sebi cilj, ili cilj za stvaranje odredjene dobiti. U sport treba najpre ulagati rad, koristiti sredstva koja neštedimice daje Grad i raditi, mnogo raditi kako bi se stiglo do svetskih, evropskih, balkanskih prevnstava.

U većini slučajeva u našem pirotskom sportu, ako se slažete mnogo, toga treba menjati!

I da se razumemo i ovo, trošenje para u klubovima institucije u Gradu kontrolišu, medjutim, u našem slučaju se ne radi samo o tome kako smo poslovali i trošili budžetski novac, već i kako se on sve prihoduje, zbog čega tako i da li deo tereta može da se skine sa roditelja.

Drugi problem, ako smo do zaključaka stigli je NEDOSTATAK STRUČNIH LICA u klubovima i improvizacija. Ispade da je važno samo trpati takmičenja radi takmičenja, putovati radi putovanja. Brojati članove i praviti masovnost ne pitajući se zašto vremenom broj dece opada.

Baviti se sportom je vraški težak posao. Od stručnosti, predanog rada, pedagoškog odnosa i vaspitanja dece, do selekcije i stvaranja šampiona put je dug, ali je potrebno i znanje i ,,krvav,, posao!!! Sve ostale sačuvati da ,,trčkaraju,, zbog zdravlja! Ako treneri i ,,treneri,, imaju strpljenja za sve to!!!

I na kraju, ono s početka. Od Grada, odnosno ranije Opštine, dobili su sportisti sve. Bazen, Hale, Omladinski stadion, mini pič terene, teretane, četiri travnata terena.

E sad treba napraviti stručne programe i postaviti ciljeve. Nije sve u onim uplatnicama ili, ne daj Bože priznanicama. On brzo požute!

Uroša Mijalkovića je, ipak, premalo!!!

Stranice našeg Portala otvorene su za vaše stavove!