PIROTE, UZDIŽI GLAVU! Oni ispisuju istoriju za novi optimizam! Naš podstrek. Naša nada. Vreme koje čekamo

30. jul 2025. 12:18 Društvo Pirot Plus Online

Rođen sam u ovom gradu, u vremenu koje izgleda daleko, ali ga i danas nosim. Bilo je to vreme Informbiroa, kada se pred kapijom jelo "leb i maz“, kada se razumevalo da nema para za kobasice kod Dude u mesari. Vreme kada se živelo skromno, ali čestito.

Zato možda moje reči danas zvuče previše lično, ali ovo jeste lično. I jeste zajedničko.

Bilo je to vreme kada su se ljudi poznavali. Kada su skidali šešir u znak pozdrava, kada se znalo ko može da bude direktor, profesor, predsednik opštine...

A danas?! Zatvorili smo se u male svetove, čuvamo ono "svoje", zaboravljajući da su ljudi društvena bića. Otišli su oni vredni puni znanja, a bili su među nama, oni koji su mogli biti snaga, svetionici, predvodnici.

Ali nisu nestali. Još uvek ima naših, ovde i tamo.

Ne, mi nismo ni "Oni" ni "Ovi". Nismo brojke, ni statistike. Nismo ni oni koji pišu lažne izveštaje za fondove. Koji pognute glave odlaze po tuđe stavove, boje lažnim bojama istinu koja tamni!

Mi smo ipak bili i ostaćemo deca Stare planine, Nišave... i imamo naslednike vredne pamćenja.

Dobro pamtim! Nosili smo uniforme u gimnaziji. Titova smrt nas je zatekla u suzama. Putovalo se preko Prvog maja na more, u luksuznom hotelu Astarea, u kojem su spavali čika Draganovi šnajderi. Šetali su Stradunom.

Znali smo ko su: Mita Gaga, Cekić, Misirlić, Dragan Nikolić, čika Dragan... Gospodstveni ljudi, stručnjaci, umetnici.

Oni su podigli Pirot. A šta mi podižemo danas?

Da li su asfalt, lakiranje zarđalog, vrhunac trošenja naših para?

A ljudi u nama, ljudi u njima? A napušteni Sarlah, a dva brda deponije koja su se uzdigla da prete, a napukli mostovi, napušteni čika Draganov Gradski stadion...?

Da li su naše sutra neki novi izabrani direktorčići, tim oko gazde u kojem su mnogi zalutali na pogrešna vrata? Odbornici sa dva lepo uređena prsta sa belim rukavima? Neću ih porediti sa nekadašnjim lekarima, profesorima, umetnicima. Bilo bi to sramotno.

Oni nisu nestali, samo su otišli. I sada, u dalekim zemljama, ponosno kažu da su iz Pirota.

  • Miroslav Krstić - profesor na Univerzitetu Kalifornije, član SANU  
  • Bojan Ćirić - tehnology fellow, Deloitte, New York.
  • Vladislav Lilić- profesor doktor istorije, na prestižnom fakultetu u Majamiju
  • Ninoslav Vasić - ekonomista, Money Gram International, New York.
  • Dragan Manić - doktor za mikročipove u svetski priznatom CSEM u Švajcarskoj

I još ih ima. Naši su, Vaši, Pirotski su!

Oni su deca ili unuci fijakera, kocke, kaldrme. Njih su othranili časni ljudi, majke i očevi.

Zato i pišem. Da bake i deke zagrle svoje unuke. Da roditelji shvate: vreme kada se živelo teško, bilo je i dostojanstveno. I da na danima te prošlosti grade neke nove svetove za svoje naslednike. Da im pokažu puteve slobodne misli i znanja!

Nema nam druge!

Iz tog vremena su potekli velikani.

Ubeđen sam: nove generacije mogu njihovim stazama.

SUTRA — NE PROPUSTITE!

Razgovor sa Bojanom Ćirićem, Technology Fellow, Deloitte, New York. Pirot, 22. jul 2025. kod nas u studiju!

Svaka njegova reč je nauk.

Zato budite uz naš Portal.

Verujte nam! Možemo dalje!