LIČNI STAV! Teška odluka! Nema više Radničkog na Portalu dok je ovih ljudi koji "vode" Klub!

10. avgust 2023. 12:37 Stavovi Pirot Plus Online

Boldirani kurziv 

Ma ne, ne ulazim u to, da li će ovo biti vest ili ne. Ko će kako reagovati, to će biti izbor svakoga ko ovo pročita, tek ovo  je moja odluka.

 Sve dok je ovo rukovodstvo Radničkog, dok je predsednik Bratislav Ćirić (za rukovodstvo i ne znam ko je "unutra" i dok oko terena po diktatu naredjuje Dragan Janković koga inače smenjuje svaki predsednik:

 Nenad Paunović, na Portalu Pirot Plus online neće objavljivati najave, detaljne izveštaje sa utakmica Radničkog kao do sada.

Sastavi timova, strelci... samo to !

Poslednji neprijatan dogadjaj uticao je na moje zdravlje, na porodicu i moje prijatelje i razbio u meni svu želju, ljubav, pripadnost ovom Klubu.

Da budem jasan, ovom i ovakvom Klubu, sa ovakvim ljudima koji su razorili Radnički ostavljajući pustoš, nema pomoći, dok se sve ne promeni !

Nemam razloga da vagam da li je ovo pravedna odluka, jer svaka pomisao na Klub koji je deo mene punih 70 godina, na prošlost, izaziva reagovanja, ali, ovo se više ne može.

Iskreno, nadam se da će ljubitelji fudbala, fudbaleri shvatiti ovu moju odluku kao poruku da nešto mora da se učini kako bi se sve promenilo.

Sa ovakvim ljudima koji žive u 19 veku ništa ne može biti drugačije.

Da budem iskren, ova odluka je i moj protest protiv nesposobnosti, neznanja, učaurenog ponašanja, starih izandjalih navika.

Ovo vreme je pokrenulo sve segmente života napred. Samo je Radnički zalutao negde u prošlosti iz koje se može izvući s novim, savremenim, sposobnim ljudima !

Ovaj lanac i katanac dovoljno pokazuju u kom to svetu žive Ćirić, Janković i još nekoliko njihovih poslušnika.

Ovaj lanac i katanac su simbol totalnog organizacionog raspada ovog Kluba koji je od Subotice do Vranja, od Zagreba, Podgorice, Skoplja do Tetova, bio izuzetno poštovan.

Dobro znam sva ranija vremena, da bih sebi i onom mom Radničkom dozvolio da:

Da Klub nema usaglašenu politiku razvoja, ciljeve.

Da Klub nema dobru organizaciju rada sa mladjim kategorijama.

Da Klub tri godine ne drži sednicu Skupštine.

Da se dva tri člana nazovi rukovodstva vidjaju samo na utakmicama.

Da predsednik Kluba koristi godišnji odmor u vremenu pre početka priprema.

Da nema sportskog direktora i da sve te poslove radi sam Goran Lazarević.

Da se predsednik samoizabrao jer drugog nema.

Da je tajno održana sednica Skupštine Kluba bez prisustva medija.

Da ne postoji prostorija gde se mogu dočekati gosti.

Da se svlačionice nisu menjale više decenija.

Da nema svoj sajt, da su polupismeni ljudi nešto pokušavali da urade.

Da nema jednu zastavicu kluba.

Da novinar tv ćuti i trpi i na kolenima drži papire tokom prenosa.

Da fudbaleri primaju duplo manje plate od ekipa sa kojima se bore za prvo mesto.

Da je jedini Stadion u Srbiji gde nema reklama.

Da rukovodstvo Kluba ne dočekuje predstavnike protivničkog Kluba. Nema kafe, soka... Ničega.

Da na Stadionu nema interneta i telefonskih veza.

Da fudbaleri nemaju savremene sprave za treninge, čista improvizacija.

Da nije uspeo da sačuva trojicu standardnih prvotimaca koji su napustili Klub i otišli u Trajal, konkurenta za prvo mesto.

Da se u trci za prvo mesto sa Dubočicom niko iz kluba nije oglasio da ustane protiv brojnih nepravilnosti.

Ma, ljudi, da nisu Goran Lazarević i fudbaleri, Radničkog ne bi bilo. Oni su mali heroji u velikom Klubu, trpe, ćute  i bore se sve nadajući se da će se dogoditi nešto dobro.

Ovo je vreme koje zahteva profesionalne uslove, ukoliko se žele rezultati nivoa ovog Kluba i grada. Neka Klub i finansijer objave ciljeve kako bi ubuduće ljudi znali čemu da se nadaju.

Iskreno, žao mi je Lazarevića i fudbalera. Juče sam o svojoj odluci obavestio šefa Stručnog štaba i Željka Dimitrova internacionalca.

Poručio sam da će morati da odluče o sudbini Kluba ali i svojim životima.

Niko nema pravo da se poigrava s tradicijom, s mladim ljudima, njihovim porodicama.

Znam da će Laza i njegovi momci ponovo iskapiti znoj da igraju i pobedjuju, kao što takodje znam, da će to biti jedina vrednost koja često može da ne bude dovoljna.

 Kao prošle sezone, recimo !

 Na kraju poklanjam vam pesmu koju sam poklonio Radničkom za 50 godina postojanja!

 Kažnjavam sebe, više neću dolaziti na Stadion. Iskreno se nadam da ću se vratiti.

      Zna se kada!