Aprilsko veče na pirotskom Keju, kada je samo Nišava remetila tišinu...

27. april 2020. 13:50 Gradska hronika Pirot Plus Online

Imam u glavi, nosim ih već dugo, dve teme za koje verujem da će "ustalasati" ovaj narod, koji ćuti i strepi. Sve bežim da ih napišem, čekam neki pravi trenutak.

     Za to vreme, tako smo dogovorili, da i mi relaksiramo naše "mere izveštavanja"!

 Neki su ih rekalsirali odavno!!!

   Jesu i ove vanredne, ali ćemo ih mi dozirati. Ovi izveštaji, ove brojke, ova ćutanja naših štabovaca i "zzjovaca", sve to postalo je nekako normalno, prosto ih više i ne treba pominjati. Imaju svog "novinara", svoja "teška pitanja", imaju svoj You tube gradski kanal i neka se "vesele"!

    Evo, da se ponovo opustimo!

    Uskoro će Ivana objaviti jedan novi serijal! Ne samo da ćete se relaksirati, već ćemo vas vraćati u ranija vremena. Cilj je da vas jačamo pričama, sećanjima, da unesemo vedrinu. 

  Znam da vam je više muka od brojki, rasprava, oprečnih stavova, japanskih, ruskih, italijanskih i ko zna kojih i kakvih pametnjakovića. Šta je istina i ko je bio u pravu videćemo.

   Piroćanci imaju ono "kraj če kaže"!

   Sinoć sam iskoristio svoj životni "tajm aut", "zatražio" sam sat vremena i krenuo da posle četrdesetak dana obidjem moju omiljenu stazu.

   Ponovo sam krenuo u prvi sumrak, oko pola osam, planirajući da od Beg Bašte, preko Golemog mosta, duž Keja, "Mosta ljubavi" i nazad, udahnem malo ozona iz Nišave (neću ubacivati u krv, ne brinite) i tako u istoriju ovog našeg nemirnog života ubeležiti i ovaj datum.

 Za sećanje!

  Bliži se kraj aprila, uskoro će "Živeo Prvi maj", tako da treba iskoristiti. Mada, čitam, pustiće bar nas svake večeri. Da ne preteramo. Da se ljudi u "najboljim godinama" ne zaborave i ne zalutaju dalje od 600 metara. Šalim se. Dobri su. Neće oni.

    Evo, snimke od sinoć objavljuemo danas. Ja sam neću komentarisati, jer sam ionako ponešto pričao sebi u bradu, inspirisan tišinom, s jedne srane i pustim stazama kojima sam "hodio"!  

   Jedan detalj izdvajam, što u stvari karakteriše ovo vreme. Svi smo se "odrodili". Sestru nisam video od prvih dana, jedino na vajberu, a s bratom sam se sinoć, sasvim slučajno sreo na Golemom mostu.

   Eto, ovo vreme ćemo pamtiti i po tome! Svako se sakrio negde u svoje "skrovište"!

  Kako ko i kako gde!