SUDBINE! Dejan Živić: Da li to tako izgleda kada čovek umire!?

Sve je ovo postalo tako čudno, neočekivano. Zateklo nas je i evo još malo godinu dana promenilo nam živote, ali je promenilo i nas.
Prve vesti pretvorene su u cifre, uznemireni slušamo nekako verujući da se to i dalje događa nekome tamo.
A ti, tamo, izgubili su najbliže, najrođenije, najdraže…
I tako juče, tako će biti i danas, sutra, dokle…?
………………………………………………………………………
Dejan Živić, ne bih da pomislite da ću to napisati zbog toga što su se dva antipoda, život i smrt poigrala sa njim, tek zaista je divan čovek. Plemenit, dobrodušan, glas odaje tu neku patnju koju ima u duši.
I taj Dejan Živić je nekome blizak, nekome rod, prijatelj, dobričina … I taj Dejan Živić, tog utorka, prvog decembra …
A počelo je skoro sasvim obično…
Potom, neki nestvarni, neočekivani svet, Grudno odeljenje, krevet bez jastuka i posteljine …
I onda, ono najsurovije, neželjeno, a zvuči svakodnevno, borba, sukob života i smrti. I dr Millan Živić!
……………………………………………………………………
Nemojte se ljutiti. Morao sam. Bila je ovo moje unutra, neumoljiva obaveza da vam istinu o sebi ispriča čovek, koji je u utorak, 1. decembra pre podne dobio na poklon drugi život.
Istina koja treba, mora, da nas trgne, da u nekima pomeri misli na neku drugu stranu, podseti ih da su ljudi i da je ljudski život prva, najplemenitija i jedina borba.
……………………………………………………………………
Sutra nastavljamo, drugi deo Dejanove priče o drugom životu!