“Kurziviram u nastavcima“! Junaci davnih vremena! (4)

18. oktobar 2019. 10:30 Gradska hronika Pirot Plus Online

Iskreno, nisam očekivao da će ovo moje "vraćanje u prošlost" probuditi u Piroćancima neko posebno raspoloženju, nekima setu, da će biti toliko poziva, poslatih mejlova. Smatrao sam, kako to obično ovi mladji govore, da ih ta naša "stara dobra vremena" ne dotiču, da žure kroz ovo novo vreme savremenih tehnologija i da malo toga znaju o životu njihovih očeva, majki, dedova, pradedova. Moj pokušaj, ustvari, imao je za cilj, da kroz nekoliko tekstova, ilustrovanih fotografijama, pokažem neka svoja sećanja, jer sam, zaista, živeći tako brzo, uspevao da stignem, ako ne svuda, onda tamo gde se nešto značajno dogadjalo. Sve to, sigurno, zbog interesovanja moje porodice, ali i mog kasnijeg profesionalnog rada. Jednostavno, kao rodjeni Piroćanac, smatrao sam da sam imao pravo na to !

.........................................................

Neso stigo da procitam "kurziviram u nastavcima"
Svaka cast. Pravi vremeplov Pirota. Pozdrav Srdjan

Ljudi koje si spomenuo su ljudske gromade. Tesko danas covek moze da nadje slicne bar malo.
Medjutim i vremena su se promenila. Svi smo mislili na bolje ali ocigledno smo pobrkali loncice. Tada je osnovni motiv tih ljudi da bude drugima bolje a sada svako gleda sebe i najlicniji interes. Tvoja percepcija pogadja u centar.

vajta_zz

Dok je glupi gradjevinac, tj. ja ukapirao da tvoja kurziviranja mogu u celosti da procitam na sajtu proslo je tri dana, nazalost. U jednom dahu sam ih sada procitao i mogu ti reci samo jedno: NEKA TI JE ALAL ZA IDEJU, ZA TEKSTOVE, SLIKE ....
Nama sa dosta jutara (opet alal za izraz) ovo puno znaci podsecanja radi u kakvom gradu i kakvim vremenima smo ziveli, ovima sa mnogo manje jutara (ako ih zanima) sta se sve dogadjalo u gradu u kome sada zive.
P.S Hvala ti za sliku Snezane Savic, ne zbog nje vec zbog Pere Brzog, mog brata

vajta_zz

@pirotplusonline samo jedna opaska: prvi deo zadatka ces vrlo uspesno obaviti (vec jesi sa ova tri teksta), ali sam skeptik za drugi deo zadatka, imam ih tri raspona 33 - 20 godina, ne znaci im sta je bilo juce, a kamo li u praistoriji (kako oni kazu) bez laptopa, mobilnih, drustvenih mreza itd, itd. Da si ziv i zdrav, pozz sa Caira

nenad210177

Nešo, jedva čekam nastavke tvojih priča, vraćaš me u vreme, neko drugo vreme kad je moj ćale igrao košarku i bio centar tima,

.........................................................

Sećanja na to vreme su neizbrisava. Bili smo mali, još nismo pošli u školu, kada smo postali stalni na utakmicama jednog novog sporta koji se u Pirotu pojavio medju prvima u Srbiji. Čitajući kasnije dokumenta, znao sam da je Košarkaški Klub Pirot osnovan 24. decembra 1954, godine. "Mile Pop" (Milivoje Popović) kasniji direktor Ekonomske škole, bio je prvi predsednik. Prva utakmica protiv Asen Balkanskog iz Dimitrovgrada, 28. avgusta 1952... Itd. itd.

................................................................................

Dugo sam juče tragao za dokumentima, nisam želeo da žurim! Evo, pokušaću da vas podsetim na jedan Klub, na jedno vreme, na veliku ljubav brojnih Piroćanaca, darovanu Zvonku, Coi, Gilcu, Crnji, Baji, Beciju...

Bili su pravi junaci jednog davnog vremena.

Šta je to ove gimnazijalce, kasnije ljude akademskih vrednosti, odvajalo, razlikovalo od drugih? Ljubav!

Pirot ih je voleo !

...............................................................................

Godina 1952. Park Gimnazije .

Kako smo blizu stanovali, dolazili smo kao klinci u Park Gimnazije. Tada nismo razumeli baš lepo šta to rade devojke i momci. Trčali smo do česme na ulici donosili flaše s vodom. Radilo se dok se sunce nije sakrilo tamo iza velikih platana u Parku . Da ti mladi ljudi, okupila ih je ljubav, gradili su prvi košarkaški teren u Pirotu. Pravi teren.

I, teren je napravljen. Posuta je šljaka, postavljene drvene table, malo nakrivljene na jednu stranu. Teren je obeležavan kredom, a pre utakmica sa obližnje česme preko puta Gimnazije, beše valjda Knjeginje Milice, voda je donošena u kofama kako bi se teren, zbog prašine , posipao . Pirot je dobio košarku, a mladići okupljeni u Društvu za telesno vaspitanje Partizan postali su pravi košarkaši.

Ovo su junaci onog doba. Zvonko, Coa, Crnja, Beci, Baja, Bačić, Mića Pešić ...

A onda su krenule utakmice. Subotom se znalo, park Gimnazije. Klupe su donošene iz obližnjeg Suda

...............................................................................

Godine 1954, 55, 56, 57, 58...

Zvanično, Košarkaški klub Partizan osnovan je 1954. godine Već sam pomenuo, prvi predsednik Milivoje Popović. Uprava je imala 11 članova. I dalje - ljubav!

Branislav Ćirić , bio je i trener i sekretar Kluba. Organizator ,,pokretač". Košarkaši su sa prijateljima, članovima Uprave, lepili plakate, sat dva pre utakmice pripremali teren, obeležavali, da bi kada sve to završe, trčali u svlačionicu u Sokolani da bi se pripremali za utakmicu!

Putovanja su bila posebna priča. Išlo se vozom, spavalo po čekaonicama. Do Niša se išlo pred zoru oko 3, utakmica se igrala u 9 ujutru. Do Čačka još duže. Kvar na autobusu i ...

Neka se ne zaboravi da je 1955. godine KK Partizan Pirot u osmini finala Kupa pobedio beogradski Partizan sa 51:50. Coa je iz slobodnog bacanja doneo radost medju 1500 gledalaca u parku Gimnazije. U četvrtfinalu čuveni Proleter Zrenjanin u kojem su igrali Loci, Engler, Katić, reprezentativci, pobedio je s mukom, 75:66. Naš tim igrao je bez braće, Crnja i Beci imali su obaveze na fakuletu u Beogradu.

Posle utakmice - igranka !

I neka se zna, da je 1957. godine pod reflektorima koji su te godine postavljeni u Parku Gimnazije, u četvrtfinalu Kupa, u Pirotu gostovao beogradski BSK u kojem je igrao tada mladi Radivoj Korać, već tada najbolji strelac Prve lige. U Pirotu je ubacio"samo" 15 koševa. Iduće godine kao OKK Beograd, postali su prvaci Jugoslavije.

ПАРТИЗАН (ПИРОТ) : ОКК БСК (БЕОГРАД) 03.XI ........... 55 : 66

Минчић 7, Видановић 13, Тасић 12, Д. Тричковић 16, Ћирић II 3, Стаменовић, Станковић, Аранђеловић 4, Панајотовић, Јанковић, Јовановић, Петровић. Тр: Минчић.

Лучић 14, Еркић 8, Кораћ 15, Оташевић 9, Рајковић 1, Нешић 10, Јовановић 2, Гордић 16, Станковић.

Profesor Petar Kozić postao je predsednik Kluba .Te 1957. godine naš tim je prvi put igrao u drugoj zemlji. Sa Balkanom iz Botevgrada odigrao je četitri utakmice. Te godine postavljeni su reflektori.

I tada, 25. avgusta odigrana je istorijska medjunarodna utakmica. Stigao je Galata Saraj, sedmostruki prvak Turske sa najboljim košarkašem Evrope. Jalčin Granit , bio je zvezda evropske košarke. U parku Gimnazije preko 2000 Piroćanaca došlo je da vidi evropsko košarkaško čudo. Naš tim je poražen, a ovaj dogadjaj prepričava se i danas!

..............................................................................

Godine 1958. -1959. Izgradnja Stadiona

Pirotska košarka dobijala je svoje mesto u Srbiji. Zrenjanin, Čačak, Beograd, Pirot, bili su to prvi košarkaški gradovi. U Pirotu je zavaladala tih godina prava košarkaška euforija. Gradski funkcioneri, Komitet, SSRN, svi su jednoglasno odlučili da se gradi stadion. Kako se gradio, ostaće kao večiti primer požrtvovanja "začinjenog" velikom ljubavi.

U analima ovog Kluba zabeleženo je

Са којим се ентузијазмом тада градило и радило својствено је вероватно само тим временима и непоновљиво је у сваком случају. Управа, тренери и играчи су сами започели пројекат изградње, углавном од новца од улазница са утакмица и игранки организованих у Соколани. На кредит је купљен лесонит који је постављан на паркет пре игранке а после склањан. После тренинга играчи су одмах настављали да раде на стадиону. Тако су прву првенствену утакмицу у сезони против Бора једва победили јер су им руке од радова биле жуљевите и тешке. Пре градње пратећих објеката насипана је земља а то је обављено средњошколском радном акцијом. Радове су, поред чланова кошаркашког клуба, изнели ученици Гимназије, Економске и Учитељске школе рођени од 1941. до 1945. године.

Sećam se da smo kao deca dolazili da pomažemo. Da bi nas uveče prepoznali da besplatno udjemo na utakmicu, Bane Ćirić nam je "udarao" pečate na ruci. Bilo je problema s roditeljima, nismo smeli da peremo ruku gde se video pečat !!!

Izgradnja Stadiona nastavljena je i u 1959. godini. Kupljene su klupe, sedišta su bila numerisana. Znalo se ko gde sedi! Igrači su se do tada kupali na pumpi. Neko se dosetio . Napravljeno je "kupatilo" od buradi sa dva tuša!

I onda su"nadolazile" godine. Stadion je doteran. Kasnije su stigli novi zahtevi. Košarka je ušla u zatvorene prostore . Pirot je medju prvima imao Salu Učiteljske škole. Bili smo na korak do Prve lige. Kvalifikacije 1968. Kakav je to spektakl bio. Nismo uspeli. Naivni, Piroćanci, predobri domaćini !

Potom stigla Hala Kej. Dolazile su nove generacije. Subota uveče ostala je u srcima Piroćanaca, a košarka ljubav!

Kažu ljudi, za fudbal se navija, pirotska košarka se voli !

Tako je i danas. Podsetiću vas jednog dana i o tim vremenima !

*Fotografije KK Pirot